Part four: Missing person
Osjećala sam se kao da ću povratiti. U međuvremenu su do mene dotrčale Alex i Karolina.
- To je Kuća strave, mogle smo i očekivati takvo što - umirivala me Alex.
- Kako smo to mogle očekivati? Ovo je namještaljka! Kako su mogli u tako malom vremenu izraditi savršenu Summerinu kopiju! -
- Ima pravo, stalno se razdvajamo i postajemo lake žrtve, strah me i pomisliti kako će tek biti kada ostanemo same.
Čula sam korake i dala im znak da šute. Približavali su nam se. Stolnjak je bio dugačak. Brzo sam gurnula "Summer" ispod njega.
- Unutra! - naredila sam.
- Daj, što histeriziraš... -
- Netko se približava, i ne namjeravam samo stajati ovdje. U ovoj Kući strave se događaju čudne stvari.
Nakon nekoliko sekundi gunđanja, obadvije su se sagnule pod stoljnjak, a ja za njima.
Vrata su se polako otvorila i ugledala sam poznato lice.
- Lesslie!
Bila je sva u suzama i umrljanja krvlju.
********
********
********
Hladno je gledala u izmučeno lice prekriveno znojem i suzama.
- Je li ona Izabarana?
Tišina, pa opet stravičan vrisak.
- Ne, ne znam
Vrisak.
- Ne!
Tišina.
- Dosta, odvedite ju. Počinje gubiti svijest.
********
********
********
- Less, što se dogodilo?
Lesslie je samo grcala.
- Smiri se...
- Možda je i ona lutka?
Opet provala plača.
- Daj šuti!
- Gdje su ostali, Lesslie?
- Ne - ne- ne znam. M- m- mary.
- Što?
- Idemo odavde.
Sve što se dalje događalo bilo je da smo trčale, trčale, trčale sve dok se nismo našle na travnjaku ispred Kuće strave.
Isprva me zaslijepilo svijetlo policijskih automobila. Prišla sam policajcu koji se doimao kao da je glavni ovdje.
- Što se događa?
- To bi mi tebe trebali pitati.
- Što?
- Dobili smo anonimnu dojavu, da je bilo pucnjave ovdje, a ti si upravo izišla odavde.
Sledila sam se. Ja nisam čula nikakvu pucnjavu. Upitno sam pogledala u Lesslie.
to be continued...
26.09.2007., 12:14 || Komentari (22) || Isprintaj || ^ || #
Part three: The puppet
Protrnula sam. To nije bio snimljeni vrisak. Bio je pravi i dolazio je sa drugog kraja hodnika. Potrčala sam naprijed i slijedile su me Alexis, Karolina, Aubrei i Mary. Desetak centimetara ispred mene mač koji je bio u rukama jednog oklopa počeo se polako spuštati, time spuštajući i betonirani zid koji se stvorio niotkuda. Preletjela sam ispod zida, a tako i Alexis, i Karolina malo prije nego li se zid spustio. Mary i Aubrei su ostale na drugoj strani. Zid je bio zvučno izoliran, pa nije bilo smisla vikati.
********
********
********
- Uskoro će ju naći - mrmljala je gledajuću u savršeno mirnu zelenkastu vodu.
- Razdvojili smo ih, opet.
- Počinji pripremati drugi dio operacije.
********
********
********
- Odlično, genijalno... - mrmljala je Alexis.
- Moram vidjeti tko je to vrisnuo.
- Ja se ne mičem s mijesta. - zaključila je Karolina.
- Kako hoćeš, ja idem.
- I ja s tobom - pristala je Alexis, ona je previše znatiželjna da bio ostala.
Nastavila sam trčati i polako sam otvorila vrata na drugoj strani hodnika. Kada je Karolina vidjela da mislim ozbiljno, potrčala je za nama.
Našle smo se u sobi boje neba. Na strobu su bili crteži u obliku oblaka, a pod je bio tamnije boje i doimao se kao da predstavlja more.
- Predivno...- promrmljala sam.
Alexis je vrisnula i ubrzo sa njom i Karolina. Spustila sam poglad sa stropa. U sredini sobe bio je blještavo bijeli stol i oko njega nekih dvadesetak stolica sa svake strane. Na samom čelu stola vidjela sam spodobu koja se doimala kao da drijema. Kada su prestale vrištati, polako sam počela prilaziti spodobi. Učinilo mi se kao da nosi Summerinu odjeću.
- Jesi li luda?
- Bit ću luda od znatiželje ako ne provjerim tko je to!
Bolje rečeno što je to. Nastavila sam se šuljati do spodobe i svakim korakom sam bila sve više sigurnija da je to Summer. Zadnjih nekoliko metara trčala sam do nje. Bila je to Summer. Provjerila sam puls na vratu, ali nisam mogla naći bilo. Čudno je bilo što sam uspijela napipati vijak. Dok sam se čudila nehotice sam gurnula Summer, ili što god to bilo, tako da je pala sa stolca. Vrisnula sam jer je "Summer" ispala perika i tako otkrila sjajnu glavu. Razdvojila sam joj kapke i tako otkrila prazne staklenaste oči.
- S-summer j-je LUTKA! - zamucala sam.
to be continued...
07.09.2007., 14:20 || Komentari (14) || Isprintaj || ^ || #
Part two: Unusual circumstances
Ona je nestrpljivo lupkala po svojem prijestolju od hrastovine. Zraka svijetlosti otkrivala joj je izbrazdano lice. Zelene oči sijevale su joj od zadovoljstva. Ispred nje je stajala žena.
Nestrpljivo je promrmljala nekoliko neodređenih zvukova. Ženine oči su ispraznile. Kao da je u njima nestalo života.
********
********
********
Kuća strave je bila na samom kraju lunaparka. Bila je to građevina nalik na stari i oronuli dvorac iz srednjeg vijeka. Bila je ograđena visokom željeznom ogradom sa šiljastim vrhovima. Oko dvorca bio je mali vrt, uglavnom obrastao u travu i korov.
Ispred ulaza u dvorac stajala je žena umjetnog osmjeha i pomalo praznog pogleda.
- Dobar dan.
Žena je odmah pokazala glavom na ulaz.
- Samo slijedite stazu označenu žutm koracima i stići ćete do izlaza. Valjda
Kada je izgovorila ovo zadnje primjetila sam čudnu iskru u ženinim očima. Kao da su su na trenutak prestale biti prazne.
Izbila sam si to iz glave.
- Bila sam u puno ovakvih atrakcija, ali ova Kuća strave stvarno izgleda uvjerljivo - rekla je Summer s osmijehom.
- Da, izgleda nekako stvarno
Neko vrijeme smo hodale popločenom krivudavom stazicom do ulaza u dvorac. Pozlaćena drvena vrata otvorila je žena i otkrila tamno predvorje. Žuti koraci sada su prekrivali velike, mramorne kamene ploče. Sve je obasjavala nekakva plavkasta svijetlost i svijetlo svijeće na ukrasnome stoliću u najdaljem kutu predvorja.
- Ovo izgleda mračno. - promrmljala je Steph.
Koraci su se nastavljali na stubama i odjednom su se razdvojili na dva dijela. Jedan par koraka nastavlao se penjati još jedan kat iznad, a drugi par koraka ulazilo je u prostoriju koja se doimala kao spavaća soba.
- Ovo je čudno.
- Možda bi bilo zabavnije da se razdvojimo - predložila je Lesslie.
- Ja, Mary, Alexis, Karolina i Aubrei idemo u sobu. - spremno sam predložila.
Gledala sam dok se Steph, Amy, Summer i Lesslie uspinju dalje niz stube.
Nastala je oduža stanka kada smo ostale same.
- Oh, ne - Mary je drhtavim prstom pokazivala na krevet.
Krevet je imao crvenu baršunastu posteljinu. Blizu jastuka bio je nabor.
- Daj, Mary to je Kuća strave, normalno da ima takvo nešto. Kladim se da je to samo novinski papir ili tako nešto. - Aubrei je bila samouvjerena.
- Daj da provjerimo.
Karolina je oprezno prišla krevetu. Zatvorila je oči i pomaknula pokrivač.
Odjednom se začuo vrisak od kojeg mi se krv sledila u žilama. Nešto je skočilo i pobjeglo kroz otškrinuta vrata.
- Mačka! - vrisnula je Karolina.
Mary je problijedila i više nego inače.
Kada je Karolina konačno došla do zraka, nastavile smo hodati. Žuti koraci su se nastavljali i iza vrata.
Iza vrata bio je dugačak hodnik. Nije bilo vrata sa strane, sljedeća vrata su bila na drugom kraju hodnika.
Tepih u hodniku je bio ljubičast, kao i tapete na zidovima. Na zidovima je uglavnom bilo srednjovijekovno oružje. Na oko svakih pet metara nalazio se prazan viteški oklop sa mačem u ruci. Polako smo hodale po žutim koracima. Odjednom se začuo stravičan vrisak.
********
********
********
- Ostavili smo "tijelo".
Ona je lice iskrivila u neprirodan osmijeh i tako pokazala svoje šiljaste zube.
to be comtinued...
20.08.2007., 15:14 || Komentari (14) || Isprintaj || ^ || #
OBAVIJEST
Neće me biti dva mjeseca, jer idem na more gdje nemam pristup internetu...osim toga i komp mi je pokvaren
Svejedno me komentirajte i javljajte mi za postove, jer ću sve nadoknaditi
Pozdravi...
p.s. obećajem da ću se vratiti na jesen
26.06.2007., 14:56 || Komentari (5) || Isprintaj || ^ || #
Part one: The Beginning
Nebo je bilo tamno. Slabašna mjesečeva svijetlost dopirala je iz pukotina u zemlji. Iz sjene je izašla Ona.
- Da li je sve spremno?
- Da.
- Savršeno. Neka počne prvi dio operacije.
********
********
********
Bilo je predivno sunčano jutro. Probudile su me prve sunčane zrake, golicajući mi lice. Zaboravila sam navući zastore preko noći.
Ma divno, tek je šest sati. pomislila sam kada sam pogledala na sat u obliku žabe na svom noćnom ormariću. Dan mi nije počeo dobro, a to je obično značilo da neće ni dobro završiti.
Sneno sam navukla papuče i dogegala se do kuhinje.
- Oho, subota je, a Lynn je već na nogama. - tata je prokomentirao moju snenu pojavu.
- Probudilo me z-z-zunce. - odgovorila sam zijevajući.
- Želiš li tost sa sirom? - upitala je mama.
- Ne, znaš da to ne volim.
Obukla sam se i izašla na ulicu, namjeravajući posjetiti Lesslie. Ona je u ovo vrijeme uvijek na teniskim terenima.
Bila sam u pravu.
- Hej Less.
- Hej, Lynn, koliko si već dugo tu?
- Ni minutu.
- Dobro.
Lesslie se često isključi kada igra tenis. Onda obično stojim i po pola sata, a da me on ne primjeti.
- Jesi li nešto planirala danas. - upitala me Lesslie.
- Ne.
- Možda da idemo u kino?
- Mda, a što igra?
- Nemam pojma.
Lesslie je uzela ručnik i obrisala znoj s čela.
- Ideš u šetnju po kvartu, da odlučimo što ćemo? - predložila sam.
- Zašto ne.
Skoro sve trgovine su bile zatvorene. Subotom se obično otvaraju tek u devet. Odjednom je Lesslie zastala ispred jedng izloga vjenčanica.
- Daj, Lesslie. Ne udaješ se valjda, zar ne?.
- Je, kako da ne. Pogledaj ovo.
Odvukla me do letka malo neravno naljepljenog u kutu izloga. Pisalo je:
Otvoreno od 8.5. do 15.5.. Od 9h do 22h
Atrakcije za sve uzraste:
- Kuća strave
- Vlak straha
- Kuća ogledala
- Vrtuljci svih veličina.
I još puno, puno drugih!
- I, što kažeš?
- Mmmmm, Kuća strave... - promrmljala sam.
- Mislim da onda znamo kako ćemo provesto ovu subotu.
- Nađemo se onda točno u devet, u ulici St. Stewart. Tamo je Lunapark.
- Dogovoreno. Idem nazvati društvo.
- Koga sve?
- Summer, Steph...i ostatak.
- O.k. Vidimo se!
Potrčale smo svaka na svoju stranu ulice Čim sam ušla, počela sam tipkati telefonske brojeve. Sve su cure bile oduševljene. Bila sam uvjerena da će to biti savršeno poslijepodne.
********
********
********
- Da čujem izvješće.
- Ništa ne slute. Bilo je tako lako.
- Odlično.
********
********
********
Negdje petnaestak minuta do devet krenula sam prema ulici St. Stewart. Nikada nisam bila u njoj, ali bilo ju je lako naći po ogromnim Vlakom straha koji se uzdizao oko 30 metara uvis. Pitala sam se kako su uspijeli izgraditi tako dominantu konstrukciju u malo vremena.
Na ulazu su već čekale Karolina, Lesslie, Summer, Amy, Steph, Aubrei, Alexis, pa čak i Mary (ona rijetko ide bilo kuda s nama jer je često po bolnicama). Kupile smo ulaznice (tj. Lesslie ih je kupila za nas; očito je bila dobro raspoložena) i ušle smo unutra. Lunapark je bio ogroman.
Naravno, odluka je bila jednoglasna: Prvo idemo u Kući strave!
to be continued...
P.S. primam još samo jedan liku u priču!
15.06.2007., 19:25 || Komentari (24) || Isprintaj || ^ || #
Upoznavanje
Dobrodošli na moj blog. Inače, nekima sam poznatija kao Samuele Rose.
Ovo blog otvorila sam u nadi da stvorim lik što sličniji sebi u stvarnom životu, ali opet i puno različitiji. Nadam se da ste shvatili.
Ovdje sam Evelyne Joy Leah Fox, tipična cura iz predgrađa. Imam 17 godina i idem u srednju školu Winchmore Hill, u Londonu gdje i živim. Više o meni piše u opisu u boxu.
Primam likove u priču!
11.06.2007., 13:41 || Komentari (28) || Isprintaj || ^ || #
